Imam različita iskustva (ne kažem da imam puno iskustva) iz svojih susreta s studentima sa invaliditetom. Najčešće se radilo o situacijama gdje se nastava treba održavati u dvoranama do kojih je moguć pristup invalidskim kolicima, te situacijama kad je studentima trebalo omogućiti više vremena za polaganje ispita i tiskanje radnih zadataka većim fontom. Međutim, imao sam u dva navrata priliku držati nastavu i ispite i sa studentima s težim invaliditetima koji upoće nisu mogli sudjelovati na nastavi, a još manje na ispitima bez osobnih asistenata. Ta iskustva su i za mene kao nastavnika bila dosta potresna, ali su i djelovala na način da su mi podigla svjesnost o potrebama tih i takvih ljudi. Ne samo u nastavi nego i općenito. Tako da se slažem s kolegicama gore koje su naglašavale potrebu da se na njihove zahtjeve fleksibilno reagira.
